Ergonomija

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Ergonomija je nauka koja se bavi dizajnom proizvoda tako da oni najbolje budu prilagođeni ljudskom tijelu.

Ergonomija se uglavnom shvata kako je to definisano u prethodnoj definiciji. Ipak, ona, u suštini, ali i sadržajno, jeste multi i interdisciplinarna nauka koja se bavi sistemom čovjek-mašina, kako bi se mašina prilagodila čovjekovim bio-psiho-socijalnim ograničenjima i zahtjevima, kako bi upotreba mašine bila efikasnija, bezbjednija i pouzdanija. Pod pojmom mašina podrazumijeva se svaki materijalni predmet sa kojim čovjek dolazi u dodir prilikom obavljanja nekog posla, tako da je mašina i tastaura računara, obična olovka, ali i lokomotiva, automobil, avion itd. Na početku nastanka ove nauke, neposredno poslije Drugog svjetskog rata, akcenat je bio na prilagođavanju mašine (shvaćene na prethodni način) ljudskom tijelu i njegovim ograničenjima. Ipak, danas se ne može zanemariti da čovjekova psihička i socijalna ograničenja, potrebe, zahtjevi mogu biti također limit u korištenju nekog sredstva, i da i njih treba učitavati prilikom projektovanja tehničkog sredstva ili tehničkog sistema.

Nastanak ergonomije se vezuje za brzi razvoj tehnike i tehničkih sredstava koja su bila sve savršenija i efikasnija, ali se onda javio čovjek kao onaj koji svojim ograničenjima postaje limitirajući faktor njegovog razvoja. Naprimjer, tehnički uzevši neko najsavršenije sredstvo nije "ergonomsko" ako ga čovjek sa svojim bio-psiho-socijalnim karakteristikama ne može efikasno koristiti, i to je danas limitirajući faktor tehničkog i tehnološkog razvoja.

Ergonomijom se danas bave biolozi, antropolozi, psiholozi, sociolozi, ali sva znanja koja nosi svaka od nabrojanih i drugih struka ne znači ništa ako se ne integrišu u skup jedinstvenih i usklađenih zahtjeva koji se moraju postaviti pred projektanta ili dizajnera tehničkog sredstva, da bi ono zadovoljilo sve potrebe i zahtjeve čovjeka.

Jednostavan primjer primjene ergonomije je stolica za sekretaricu:

• Visina sjedišta može da se podešava - da noge ne bi visile već da dodiruju (tj da se oslanjaju) na pod.
• Da ima rukohvate da prilikom kucanja na tastaturi nadlaktice budu oslonjene, da se ruke i ramena manje zamaraju.
• Naslon stolice treba da pridržava dio kičme u lumbalnom dijelu.
• Stolica treba da ima mogućnost okretanja u krug da bi se mogao opsluživati sto koji je jednim dijelom računarski, a drugim dijelom za pisanje.
• Stolica treba da ima točkove da se malim odgurivanjem nogama može prići nekom bližem ormaru bez ustajanja i sl.